|
|
| prosinac, 2007 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Haj ljudovi!Kako ste mi?Evo nakon sto godina i ja sam se sjetila da bi mogla objavit postek!!! Jučer mi je bio rođendan!! I uspjela sam nabavit Denijevu sliku.To možda i nije spektakularna vijest ali je bizaran način na koji sam je dobila! Ja sam mantita kakva jesam otišla kod pedagogice i pitala je da mi dadne njegovu sliku sa Dana škole jer je i on tu nastupao.I života mi dala mi je!!!!!!!!!!! KISS KOMENTIRAJTE!!!!!!!!!!!!!!!!!11
Inače što se njega tiče otišao je u Metković u školu i pošto smo se prije toga ozbiljno zakačili našao je tamo neku curu!!!!!!Ali nema veze jer sam i je sebi našla novog dečka!!!!1 Z ove se Andrej i preeeeeeeeeezgodan je!!!!Dobro nije baš ko Deny ali eto.Bolje išta nego ništa.I još nešto.Zamolila bih neregistriranog posjetitelja da se predstavi jer me bash zanima tko mi ostavlja tako lijepe komentare!!!!!!!!!!
ej narode nek mi netko kaže kako ču zamjenit nick.ako se to nemože ja brišem ovaj blog jer Denija MRZIM!!!!!!!!!!!!!
Oj ljudovi evo i mene.U životu se nije ništa posebno nije događalo smo smo ja i Deny super frendovi.Bila sam na moru u Poreču i bilo je super.Evo našla sam video u kojem Ćorluka pjeva Kranjčaru *Svinjo debela*. Evo citata iz članka: U pitanju je hit pjesma Sjevera, koji Niki Kranjčaru nikada nije oprostio odlazak u redove najvećeg rivala, splitski Hajduk. Eto to bi bilo to KISS Komentirajte!!!!!!!! P.S pozdrav rhcpovki,inći,zaljubljenima Branki i Mladenu i svima koji mi komentirajuNovi član Manchester Cityja je očito zaboravio da smo u 21. stoljeću i da 'Jubito' nije rezerviran samo za ministra Kirina. Dovoljan je običan mobitel i već te evo na 'netu'. Video!
Mjesto radnje je glavni zagrebački trg, a glavni junak je Vedran Ćorluka, dojučerašnji branič Dinama.
Pretpostavljamo, u pitanju je proslava naslova prvaka, koja je Čarlija očito ponijela - kolegi iz reprezentacije zapjevao je: Svinjo debela.
Manchester City i Portsmouth sudarit će se u Premiershipu 11. studenog, a Ćorluka i Kranjčar možda se i prije toga sretnu na kakvom reprezentativnom zadatku.
U idealnom i željenom scenariju, Ćorluka će se ispričati, a Niko neće odbiti pružiti ruku.
Danas smo dobivali svjedodžbe.Pošto sam ja ljena ko trut stara mi je otišla po svjedodžbu.Prošla sam s pet.Jeeeee!!!!!Prosjek mi je 4.8.Inače mi je 5.0.Ali sad sam zaljubljena pa eto.Što se toče Denija sve je super da nemože bolje bit.Ne ljuti se više na mene i najvjerovatnije će me u nedjelju pitat.Trenutno je na moru.Njegova rodica mi je pokazivala slike kad je bio mali.Bio je preeeeeeesladak.Eto to bi bilo to. Kiss Komentirajte
Danas je Denisu bila krizma.Izgledao je jaaaaaako sexy.Nisam ga mogla nikako slikat jer je stalno gledao u mene.Reć ču mi ja rodici da mu ćopi nekoliko slika pa ću ih ja objavit.Kiss.Komentirajte
Bila je nedjelja.Nakon godinu dana zajebavanja,mučenja,živciranja Deny je se napokon odlučio da me pita.Sve je bilo savršeno da savršenije ne može bit.Vrijeme je bilo super,starci su me pustili da budem vani dokle hoću itd.Zovem prijateljicu(nije onu koja mi je uništila dan)da mi pomogne da odaberem oko odabira odjeće i šminke da se pred njim slučajno nebi pojavila ko klaun.Dolazi ona i govori da od spoja nema ništa jer je Deny ljut na mene i na nju.A razlog je ovaj.Moja bivša najbolja frendica Danica i još jedna cura svima su razglsile nekakva sranja o meni i njemu.Sad on misli da smo ja i ova druga frendica to pričale.UŽAS!!!!!Tako da me Deny trenutno mrzi.Ali njegov rođak će to probat nekako sredit.Ja sam već zavjetovala devetnicu svetom Anti.Pa valjda će me on jedamput u životu poslušat. Pusa Komentirajte
Ej ljudovi,samo da znate da neću pisat novi post dok me Deny ne pita!!!! POZZ!!!!!!!!
Isjecak iz dnevnika (izbjeglica iz Sarajeva nakon Kanade u Floridi)
--------------------------------------------------------------------------------
12. Maj -- Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kucu. Tako je velika ima sav komfort, luksuzna je a ima naravno i pool. Kako je ovdje samo toplo i suncano. Vec sam zaboravio Kanadu. Volim Floridu.
20. Maj -- Ovdje su ljudi nevjerovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je Florida interesantna a ima puno interesantnih zivotinja. Bas je fino toplo u ovaj tjedan sam se pregrijao od one k... Kanade. Obozavam Floridu.
12. Juni -- Vec smo mjesec dana tu, vrijeme je jos uvijek toplo i jako vlazno. Dobro da u kuci imamo klimu. Susjed mi je pricao kako u jednom restauranu u blizini sluze dobrog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te zivotinje, koje izviru iz doba dinosaura to ne mogu nikako razumijeti. Vidjeli smo puno toga na Floridi, nevjerovatno je interesantna. Najvise te volim, Florida
30. Juni -- Odkad smo dosli vrijeme se skoro nije mjenjalo uvjek toplo a sad i pomalo suvise vlazno. Ali klima uredaj u kuci i u kolima radi odlicno. Nocu nam jedino smetaju komarci, kojih ima u ovo doba puno. Upoznao sam jos neke susjede stvarno su ljudi na Floridi dobri.
18. Juli -- Nevjerovatna vrucina i skoro 100% vlaga, za vikend idemo na obalu. Nadam se na lijep provod..
20. Juli -- Kakva noc. Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren prozor. Zamalo da me zivog nisu pojeli ti komarci. Kad se zelimo vratiti kuci neko nam je ukrao kola. I tako ima da se vozim 100 kilometara taksijem. Crnac taksista uvjek se samo smjeska, imam dojam da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na Floridi.
21. Juli -- Posle vracanja kuci, opet taksi i na posao, pa ja kao da radim samo za ove taksiste. U firmi sef mi je rakao, da se ne smijem dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih komaraca a kamoli da spominjem ukradena kola. Nevjerovatna vrucina.
30. Juli -- Vrucinski val je na maximumu, a nama je u kuci crkla klima. I jos ovi komarci, jedino me spasi ujutro jedno kupanje da prozivim. Vec kad hocu da se bacim u pool vidim u njemu aligatora od 3 metra!! Jos mi je samo ta pickarija trebala, brzo zovem policiju da upitam sta treba da radim Oni kazu da ga pustim na miru da ce sam otici od gde je dosao. Poludjet cu.
31. Juli -- Vec ujutro neverovatna vrucina. Na poslu sam opet kao prebijen. Sef, onaj ***** kaze da se uopste ne smijem i da to nije dobro za konzumente. Jebo njega i njegove konzumente.
1. August -- Kakva vrucina. Vec drugi dan bez klime sto znaci i bez spavanja. Sve ce da izgori samo komaraca ima sve crno i sve vise. Onaj mrgan od 3 metre kao da je u mom poolu kampirao. Kazem cjelu pricu susjedu, on se samo smije, kao uvjek, picka mu materina.
12. August -- Ne mogu da zamislite tu vrucinu. Tu smo jos uvjek kao u paklu a odkad smo dosli vrjeme je isto. Sef me bacio iz firme sa osmijehom na licu i rekao da se konzumenti pobunili jer se nisam dovoljno smijao. E tako sam ostao bez posla i na putu idem u kafanu kde se propijem. Svi se meni i mojoj prici samo smiju, a osobito onaj policajac koji me uhiti pijanog i trazi da mu platim 3000 USD. Majku im, mrzim Floridu, prokleta bila.
13. August -- Petak, 13. Boze kakva vrucina. Vracam se kuci iz cuze bez kola, posla i bez para. Mrzim taksiste Svi bezu sa osmijehom na licu, a usput mi kazu da dolazi Mitch Legnem u kucu o kojoj jos uvijek ne radi klima da malo razmislim o svemu. Odjednom neverovatan vjetar zapara zrak i kuca nema vise krova, jos minut dva i nema vise kuce Vjetar se poleze. Nemam vise nista, samo je onaj aligator ostao u poolu. Sto ga nisu poklopali u onom restoranu.... Susjedi se vracaju i sa osmjehom na licu kazu da imam srecu da sam prezivio hurikana Mitcha. Opet je vrucina ko prije, a ja bez svega mrzim Floridu selim se odavde. Vraćam se u Sarajevo!!!---------------------------------------------------Isjecak iz dnevnika (izbjeglica iz Sarajeva nakon Kanade i Floride vraća se u Sarajevo)
--------------------------------------------------------------------------------
3.Septembar -- Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao i Kanada, uostalom. Ubjedjujem familiju da odemo u Disneyland. Poslije cemo smisliti gdje ce mo i kako cemo..
10. Septembar -- Potrosio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca bi vec trebala u skolu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Ucimo ubrzano gramatiku, ja vec uspjesno razlikujem ekavicu I ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo c, zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im nijedna ne ide od ruke. Sta li ce od nas biti.
29. Oktobar -- Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan sto bi prodao knjizicu i da ima ope' jedan u Opstini koji bi pogurao za stan, ukoliko... Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.
24. Novembar -- Papiri za stan u Sarajevu sredjeni, sreci nema kraja. Mi smo bez para. Djeca ne idu u skolu. Svi pomazemo u obliznjoj samoposluzi, imamo dovoljno za motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi CNN i pokusavama da shvatimo trenutnu politicku situaciju. Ja imam problema sa razumijevanjem unutarnjih granica, nismo se valjda za to borili. Kazu mi da malo puno naginjem na unitaristicku politiku, a da opet nisam dovoljno ekstreman da mogu prezivjeti lako politicku realnost. Kazu mi isto tako da ne serem
24. Decembar -- Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi dan Bozica, bice prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me vise gledati u dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nesto baterija, svijeca, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri cokolade, da obradujemo nase. Posljednja noc na jebenom sjevernoamerickom kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga otkri, o ove sto na njemu zive.
25. Decembar -- Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na palmama. Samo da mi je docepati se aviona. Nalecem na Deda Mraza u bermudama, saljem ga u neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam vrecu sa rizom i otpakovane vrece mlijeka u prahu ... kazu supci, zabranjeno po nekom njihovom zakonu. Ovo je vec prevrsilo mjeru. Psujem tecno. Oni se smiju. Budale. Stjuardesa me upozorava pazim kako se ponasam nakon sto sam ljubazno stisnuo pilota i vikn'o mu na uho: "Vozi Mujo!".
27. Decembar -- Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Evrope. Zadrzavaju nas u policiji, kazu istekla nam oba pasosa, i crveni, i plavi. "Ma, koji ste mi vi ..." mislim se, ja - tamo se ja vise ne vracam. Fino mu kazem: "No Amerika, no, niks, kaput, finito..." Prenocili na policiji. Uzelo nam tariguz i svijece, kaze treba da prodje neko ispitivanje. Bas smo se sjebali. U policiji upoznajemo puno naseg svijeta, svi idu na drugu stranu. Svijece mogu s nama, tariguz ostaje, zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjecuje
31. Decembar -- Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas na putu za Bec. Svi smo se vec medjusobno posvadjali. Optuzuju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjedjujem ih da ne seru i da ponavljaju gradivo, vec smo skoro kuci. Slecemo u Bec. Ah, Wienna, Shtrauss, Waltzer, Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na poseban izlaz.
1. Januar -- Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrasenoj celiji. Gledam novogodisnji koncert kroz resetke. Djeci poklanjam cokolade, Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu - Gyvency for men. Svidja joj se. Mirise. Izgleda da ce nas pustiti vec za dva dana. Hrana puno bolja od one u Amsterdamu. Vec sam skoro zaboravio ona sranja sto smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud, Mekintos, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih rijeci nakon naseg groznog McDonald'skog iskustva.
6. Januar -- Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj. Opet bajbok. Uvozenje opasnih materija, oduzimaju nam baterije. Brzo nas oslobadjaju iz policaije, izvinjavaju se. Da ne bi placali carinu, ostavljam lazni Rolex u policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne da pokazem da je koristena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je moja glupa ideja o povratku. Carinik se smjeska, policajci se smjeskaju, taksista se smije, ja mislim da nesto debelo nije u redu. Nisu ma cak pitali cak ni za putovnicu, domovnicu, sahovnicu... Pitam treba li mi viza, oni se svi grohotom smiju. Kazu, kak' ste vi Bosanci bedasti.
11. Januar -- Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medjudrzavni sporazum. Nije mi jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru. Odustajem, iz carapa vadim zadnje dolarske rezerve. Odlucujem se na put autobusom. Taksista prima dolare. Sreca. Bas bih se obruk'o. Stizemo u zadnji cas na Kolodvor, banka jos radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za prtljag. U cekaonici svi puse, postaje neizdrzivo. Idem do klozeta da dodjem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na nogama, nekako se dokopam izlaza. Guram se na ulazu u autobus, neko je prodao visak karata, bice gusto. Ja pristajem na tri sjedista za cetiri karte, pod uslovom da prtljag drzimo u krilu. Bolje ista nego nista. Hajd', mislim se, nek' je ziva glava.
12. Januar -- Ovo pisem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u nesvjest pali. Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi. Pokusavam zaspati, ne mogu, muzicki ukus sofera je gori od onog vec loseg predratnog. Neko povraca pozadi. Neko otvorio Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraca mi se, da hoce zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na tri carine i tri policije. Oduzimaju mi koznu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam ukocen toliko da me policajci skidaju. Kakva noc.
13. Januar -- Ovo pisem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na Makljenu. Sreca, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton kuhanih jaja. Neki svercer pristaje da trampi paket argete za dzepni Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na rasprodaji. Nismo gladni. Ja sam ukocen, svaki me misic boli. Sad svi imamo mjesta jer su policija poskidali neke nevaljalce usput.
14. Januar -- Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje cekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa, nece Bosna nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi zena kaze da je vidjela neke momke kako pretovaraju svijece i nesto se domundjavaju oko nasih sjedista. Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom, svi mu se krnjatci vide. Kaze, dobro dosli, kuci. Svi nam se zahvaljuju na stanici sto smo ih zabavili. Svi puse. Malo mi je zlo. Nude me picem, odbijam da pijem na javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju, jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Miris alkohola me zapahne, istrcavam na cisti zrak.
15. Januar -- Pokusavam prvi put da udjem u "svoj" stan.
16. Januar -- Vec nekoliko puta pokusavam da udjem u stan. Provodimo citav dan u raznim opstinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokusavamo da iznudimo nalog za iseljenje "stanara".
17. Januar -- Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u "nasem" stanu. Pokusavam istjerati te nevaljalce. Vise smo dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za noc. Danas kod ovog, sutra kod onog.
25. Januar -- Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj stanici. Prepoznaju me, kazu da nisu usli u trag lopovima iz autobusa, jos, i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rjesenje za stan, i nalog, i da nemam gdje spavati, i da cu se ubiti na mjestu ako nesto ne ucine. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For - Na To - a da nam se pridruze, i u zdruzenoj akciji ulazimo u stan. Stan prazan. Nigdje nista. Ni parketa, ni lustera, ni bojlera, nista. Al' jebi ga, svoje je svoje, ljubim stokove tako strasno da mi se usne lijepe za hladan metal
26. Februar -- Bas je nas svijet dobar. Sa prvog sprata donose nase cilime sto su komsije cuvale sest godina. Neko na podvoznjaku nasao nas televizor i otkupio od jednog svercera. Sa smeca donijeli nas bojler. Nadjeno dosta nasih slika, predratnih. I moja diploma, zguzvana na mjestu odvaljenih pipa u kuhinji. Sve polahko dolazi na svoje mjesto. Vec pomalo i djeca razgovaraju sa mnom. Fata je rekla da ce mi dati cim ponovo nabavimo kreve'.
1. Mart -- Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole jos od onog autobusa, imam puno unosenja, radim s robom. Fata pocela da sije kod jedne fine zene. I ona je, kaze, bila izbjeglica, u Sarajevo, trebalo joj je dosta da dodje na svoje, ali, kaze, ako radimo vrijedno i imacemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne casove djeci. Oni nisu jos u skoli, do septembra. Sada su nam dali dobru sansu da polazu ove razrede sto su zavrsili u Kanadi i Americi, jer se to ovdje nista ne priznaje. Imaju problema sa gramatikom. Ja jos imam problema sa politikom. Sreca, televizor nam se cesto kvari pa ni ne pratimo vijesti. Ja ocekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozackom dozvolom mogu dobit' fini posao za neku medjunarodnu organizaciju. Sve je super. Malo se nerviram, gdje god dodjem, svi puse. Puse pravo. Na to se nikako ne mogu navici, k'o da nisam citav zivot zivio ovdje.
2. Mart -- Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako nam i treba. Dobro se dobrim vraca. Super je nama ovdje. Ne mogu nas odavde vise ni puskom otjerati. Dobro nam je - u picku materinu.
Ej ljudovi izgleda da ću razočarat one koji su se već ponadali da neću više pisat blog.E ako ste mislili tako varate se!!!!Kad smo već kod te rečenice ne mogu da se ne sjetim svog nastvnika informatike koji mi je btw odavno obećao da će mi doć na blog.Ali nije.I nastavniče ako ne dođete neću se ljutit Pusa I OBAVEZNO KOMENTIRAJTE!!!! I evo još par dizajnova:
.Samo me nećete više imat prilike vidit na svom satu!!!!Ma zezam se.Naš nastavnik je inače dobar
.Samo malo previše ispituje i zna ponekad bit jaaaaako dosadno na njegovom satu.Al fala Bogu da je svako drugi četvrtak
.Eto toliko o mom nastavniku od mene.Ajd bok.
Joooj koliko je vremena prošlo od mog zadnjeg posta.Kad sam vidila datum kad sam ga objavila iznenadila sam se MESSI,RONALDIHNO,ETOO: KOMENTIRAJTE!!!! PUSA
.Al eto.U mom "ljubavnom životu"trenutno cvetaju ruže
.Moja višemjesečna tiha ljubav Deny rekla je mojoj best frendici da mu se ja sviđam i pitao je moj broj moba
.Da ti pamet stane
!!!!!!A ona kao ne zna moj broj zaboravila ga pa mu ga nije dala
.Al nema veze danas mu je zvanje jer on živi u Miletini mijestu pored Međugorja gdje ja živim pa se pošto su oni super frendi mora tamo pojavit.Jedna veeeeeelika pusa Aurori jer vidim da je u zadnje vrijeme nešto tužna
.PS ako mi neko uzme dizajn nek mi ostavi komentar.I evo par videa za kraj:
SYSTEM OF A DOWN-LONELY DAY
